Decembar/Prosinac 2010.g....Knjiga esejističkih studija
"BIĆE ENIGMAE", Marija Vučković
Izdavačka kuća DHIRA, Küsnacht, Švicarska
Brig, Švicarska, 23.1.2011.g.
Predstavljanje knjige BIĆE ENIGMAE, Marije Vučković,
Brig, Švicarska, 23.1.2011.g.
KLIK na E-pozivnicu za detalje
29.12.2010.g. PRVI PRIKAZ UPRAVO OBJAVLJENE KNJIGE iz pera Josipa Vučkovića |
Donacija knjiga Bibliotekama BiH, 21.12.2010.g. |
Intervju Marije Vučković za portal Hrvatske kulture zajednice u Švicarskoj, 06.1.2011.g.
Iz predgovora autorice: "U ovoj knjizi sam dotakla samo one probleme koji su najčešći i koji su najtvrdokorniji te se maskiraju i ne dozvoljavaju nam da se odlijepimo od njih, jer su nas uvjerili da imaju funkciju u našem životu i da nam je život na takav način bolji. Sve znanosti koje se bave čovjekovim životom, nude nam otprilike zadovoljavajuća rješenja, ali svi imaju i neke nedostatke tako da sam se uglavnom dotakla nedostataka u tim metodama samopomoći. To ne znači da ne prihvaćam ono što je čovječanstvo do sada utvrdilo kao dokazane istine, samo želim razotkriti razarače naših napora da dođemo do svog cilja, do jednog života, koji je lijepo živjeti... Psihologija je izvrsna, ali teško dopire do ljudi jer se još uvijek pojedinci teško odlučuju na odlazak kod psihologa. Religija također pomaže i u njoj mnogi pronađu utjehu, ali se njihovi predstavnici premalo bave pojedincem, a više sami sobom. Filozofija je komplicirana za običnog čovjeka, a i ne možemo svi studirati filozofiju da bismo došli do nekih spoznaja. Slično je i sa sociologijom, iako je u osnovi jednostavna i svi znamo što to otprilike jest. Zato Vam želim sretan put te puno upornosti i mudrosti u potrazi za vlastitom srećom..."
Marija Vučković |
Iz riječi urednika i recenzenta: "Borba protiv straha je možda i esencija ove knjige. Obilje predočenih načina borbe samo pomaže u razjašnjenju nečega znanog ali nikada sublimiranog. I zbog toga, moram naglasiti da ne jednom, već više puta čitajte poglavlja ove knjige. Kaz'će vam se samo. Inspiracijom čitanja omeđeno. „Čovjek bogat duhom ne vezuje se za materijalno:“ – sentenca toliko puta izrečena u djelima savremenika i post-modernista, ali ovdje i sada zvuči više kao uputstvo do samo puko objašnjenje postojećeg. Kako otpjeva stari Balaš: „Sve je im'o, ništa im'o nije:“ Misleći na iskrenu ljubav. Koja je nedostajala unutar bogatstva preotečenog u mogući ali nikad realizini oblik svijesti koji nosi ime-životno osvještenje. Stapajući se sa knjigom vizija osobe koja poruku šalje, ja bih je rađe gledao kao metodološki uobličenu sublimaciju životnog iskustva, stečenog znanja i mogućih nadanja sa nazivom, kako već rekoh, NOVA JEDNOSTAVNOST, sa namjerom da probudi zdrava promišljanja unutar onih 80 procenata neiskorištene mase što se vo mozgom zove, mada i za onih preostalih 20 nismo sigurni da ne bi bilo od suvišnosti ne dotaći. Prodrmati naše shvatanje prostora i vremena u kojem živimo! Dobrota nije prokletstvo. Može biti samo blagoslov. Da bi do nje i došli, ovaj oblik percepcije koja odsjajom svojim kreira nove-stare mogućnosti života kao takvog, valja itekako iskoristiti. Iščitavati. I živjeti. Iskustveno. Kao i ona. Autorica.
Sabahudin Hadžialić |
U saradnji sa autoricom, Izdavačka kuća DHIRA, Küsnacht, Švicarska je 20.12.2010.g. uručila jedan broj knjiga (ranije su knjige dostavljene Nacionalnoj i Univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine i Gradskoj biblioteci Sarajevo) za :
Gradska biblioteka Travnik, Bosna i Hercegovina
Iz knjige:
Piramida ljudskih potreba
"...U našem je interesu potruditi se oko svog zdravlja, oko materijalnog stanja, da ne patimo od neimaštine te da imamo ljude oko sebe koje volimo. Sve te stvari ne padaju s neba, za sve se trebamo potruditi sami. Neki su u tome uspješniji, drugi nisu, ali u principu ako imamo želju i odluku da na tim poljima nešto popravimo i napravimo, uvijek se nađe mogućnosti. Potrebna je jedna vrsta providnosti ili shvaćanja da se te stvari moraju izgraditi ili očuvati, jer ako smo zdravi moramo se potruditi da to tako i ostane. Ako imamo prijatelje ili partnera moramo se oko njih truditi i dati im do znanja da nam je stalo do njih. Ako imamo pristojne materijalne uvjete, opet ćemo osjetiti ponekad želju za kupnjom nečeg novog, pa je dobro imati i sredstva za to. Ako imamo posao koji volimo uvijek se može ponešto naučiti i napredovati u poslu, da nam ne dosadi. A ako nam od svega toga još ponešto i fali, onda se uhvatimo u koštac s tim i pokušajmo to promijeniti. Poznati američki psiholog Abraham Maslov je još 1943 postavio piramidu ljudskih potreba, koja se sastoji od pet razina. Peta razina je na samom vrhu i najmanja je. Podijelio je potrebe na „D potrebe“ - potrebe nedostataka, kao što su fiziološke potrebe i potreba za sigurnošću, i „B potrebe“ - metapotrebe i motivi rasta (kvazi potrebe). To su potreba za pripadanjem i ljubavi, potreba za samopoštovanjem, potreba samoaktualizacije i potreba transcendencije (nadilaženjem sebe). Što su potrebe na nižoj razini to su sličnije kod svih ljudi. Najveće su razlike u potrebama između različitih ljudi na najvišim razinama, dok su na najnižoj piramidalnoj razini potrebe najsličnije kod svih ljudi i one su nužne za opstanak, ali ne i za duhovni razvoj.
Ostvarivanje potreba na vrhu piramide je moguće tek kada se zadovolje niže potrebe. Među potrebe niže razine spadaju fiziološke potrebe, potreba za sigurnošću, potreba za ljubavlju i pripadanju( privrženost, odanost i ljubav, stvaranje odnosa s drugim ljudima), potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ( traži da se pojedinac zna nositi sa teškoćama i da zna rješavati probleme). Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti, gdje se čovjek vidi u boljem svjetlu nego što je to zapravo (sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu). Potreba za samoostvarenjem spada u potrebe viših razina (samoostvarene osobe su one koje su postigle sve ono što su mogle postati). Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju, ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijal i talente. Iskrenost prema sebi doprinosi potpunom razvoju pojedinca, dok ga neiskrenost prema sebi otuđuje od sebe samoga. Potrebu za nadilaženjem samoga sebe (transcendencijom) Maslow je dodao pred kraj ljudskog života, kad se već nadziru obrisi transpersonalne psihologije. Princip homeostaze je princip u kojem je najvažnija ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji u stalnom narušavanju i uspostavljanju ove ravnoteže.
Abraham Maslow je izvrsno zamijetio odnose ljudskih potreba. U vrijeme kad je još bjesnio Drugi svjetski rat, bilo je očito da se nitko nije mogao baviti duhovnim rastom ili biti sretan, a da nije zadovoljio osnovne potrebe poput fizioloških potreba ili potrebe za sigurnošću. Iako se mnogi slažu da se te potrebe moraju zadovoljiti, ne slažu se i o njihovom vrednovanju, jer za neke ljude je važnije da žive u izobilju nego da imaju dobre međuljudske odnose. Drugi se pak unatoč skromnim uvjetima života intenzivno posvećuju razvoju duhovnosti. Ipak, mora postojati neki minimum zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba, a u kojoj mjeri će nam koja potreba biti važnija, to se ipak razlikuje od čovjeka do čovjeka. Nekome je važnije da se dobro najede, nekome dajte malo hrane, samo onoliko koliko mu je potrebno da preživi, ali mu je potrebna knjiga. Netko preferira i potrebno mu je da iživi svoju seksualnost, a nema veliku potrebu za duhovnošću itd. U svakom slučaju svaki čovjek mora znati sam, što mu je važno i u kojem momentu u našem životu nešto ima prioritet. Moramo se naučiti procjeni naših mogućnosti i potreba, da bi došli do života kojim smo zadovoljni. Da to nije lako pokazuju brojke, jer samoostvarenih ljudi nema puno, a mogućnosti su danas bolje nego ikada. Imamo mogućnosti za zadovoljenje svih svojih potreba, jer nikada u povijesti čovječanstva toliko ljudi nije imalo šanse da pristojno živi u materijalnom obilju i nikad nismo kolektivno imali više. Samo su pojedinci živjeli u bogatstvu, a ostali su bili iskorištavani u svrhu bogaćenja određenog broja ljudi. Ljudima ipak nije jasno da se moraju potruditi sami da imaju sretan život i često ga pogrešno zamišljaju. Misle da je život ispunjen već ako ostvarimo osnovne fiziološke potrebe, da imamo osjećaj da smo sigurni, malo se zabavimo u slobodno vrijeme, kupimo sebi što nam je volja, vozimo dobar auto, imamo par prijatelja koji dijele naše mišljenje i to je to. Kruha i igara, kao što su govorili Rimljani. Kada unatoč svemu ovome ipak nismo sretni, onda tražimo krivca u drugima, najčešće onima koji su nam najbliži. Mislimo kako nas ta osoba nije uspjela usrećiti, znači nije za nas. Zaboravljamo jednu bitnu činjenicu, da samo mi sami sebe možemo usrećiti, i samo smo mi u stanju i dužni smo da svoj život uredimo tako da smo i mi i naša okolina zadovoljni s njim. Međutim, dok to shvatimo učinimo mnogo grešaka, a onda naravno i patimo zbog posljedica krivih procjena, odluka i djela. Takve greške pucaju preko naših leđa i to uvijek plaćamo našom srećom, jer svaka se greška i propust plaća, svako pogrešno shvaćanje nam se odbije o glavu. Što je najgore, takve greške se odražavaju upravo na našu sreću, ponekad i na sreću onih koji su nam najdraži. Zbog toga što mislimo da smo žrtve okolnosti, što očekujemo promjene vanjskih uvjeta da bismo bili sretni, zaboravljamo činjenicu da moramo ispuniti neke uvjete sami i sami na njima raditi kako bi bili sretni. Ipak, iz neke vrste komoditeta mislimo da treba doći neki princ ili princeza, neka dobra vila i ispunjavati naše želje, pa ćemo onda postati neizmjerno sretni. Toga ima samo u bajkama, dok se u stvarnom životu moramo dobro potruditi da bismo postali samoostvareni ljudi. Naravno da ima puno stvari koje moramo prihvatiti i koje su nepromjenjive. Na takvim se stvarima možemo vježbati prihvaćanju stvari koje nam nisu drage, a koje su ipak tu, te vježbati skromnost. Skromnost je uvjet da ostvarimo dobre međuljudske odnose te da se naučimo kontrolirati svoje želje koje su često nerealne i nepotrebne za postizanje sretnog života."....str.37.
Piramida ljudskih potreba
"...U našem je interesu potruditi se oko svog zdravlja, oko materijalnog stanja, da ne patimo od neimaštine te da imamo ljude oko sebe koje volimo. Sve te stvari ne padaju s neba, za sve se trebamo potruditi sami. Neki su u tome uspješniji, drugi nisu, ali u principu ako imamo želju i odluku da na tim poljima nešto popravimo i napravimo, uvijek se nađe mogućnosti. Potrebna je jedna vrsta providnosti ili shvaćanja da se te stvari moraju izgraditi ili očuvati, jer ako smo zdravi moramo se potruditi da to tako i ostane. Ako imamo prijatelje ili partnera moramo se oko njih truditi i dati im do znanja da nam je stalo do njih. Ako imamo pristojne materijalne uvjete, opet ćemo osjetiti ponekad želju za kupnjom nečeg novog, pa je dobro imati i sredstva za to. Ako imamo posao koji volimo uvijek se može ponešto naučiti i napredovati u poslu, da nam ne dosadi. A ako nam od svega toga još ponešto i fali, onda se uhvatimo u koštac s tim i pokušajmo to promijeniti. Poznati američki psiholog Abraham Maslov je još 1943 postavio piramidu ljudskih potreba, koja se sastoji od pet razina. Peta razina je na samom vrhu i najmanja je. Podijelio je potrebe na „D potrebe“ - potrebe nedostataka, kao što su fiziološke potrebe i potreba za sigurnošću, i „B potrebe“ - metapotrebe i motivi rasta (kvazi potrebe). To su potreba za pripadanjem i ljubavi, potreba za samopoštovanjem, potreba samoaktualizacije i potreba transcendencije (nadilaženjem sebe). Što su potrebe na nižoj razini to su sličnije kod svih ljudi. Najveće su razlike u potrebama između različitih ljudi na najvišim razinama, dok su na najnižoj piramidalnoj razini potrebe najsličnije kod svih ljudi i one su nužne za opstanak, ali ne i za duhovni razvoj.
Ostvarivanje potreba na vrhu piramide je moguće tek kada se zadovolje niže potrebe. Među potrebe niže razine spadaju fiziološke potrebe, potreba za sigurnošću, potreba za ljubavlju i pripadanju( privrženost, odanost i ljubav, stvaranje odnosa s drugim ljudima), potreba za poštovanjem i samopoštovanjem ( traži da se pojedinac zna nositi sa teškoćama i da zna rješavati probleme). Samopoštovanje treba razlikovati od oholosti, gdje se čovjek vidi u boljem svjetlu nego što je to zapravo (sliku o sebi stvaramo na temelju onoga što nam drugi kažu). Potreba za samoostvarenjem spada u potrebe viših razina (samoostvarene osobe su one koje su postigle sve ono što su mogle postati). Mi smo bića koja su uvijek u nastajanju. Pojedinac koji je postigao samoaktualizaciju, ostvario je i iskoristio sve svoje kapacitete, potencijal i talente. Iskrenost prema sebi doprinosi potpunom razvoju pojedinca, dok ga neiskrenost prema sebi otuđuje od sebe samoga. Potrebu za nadilaženjem samoga sebe (transcendencijom) Maslow je dodao pred kraj ljudskog života, kad se već nadziru obrisi transpersonalne psihologije. Princip homeostaze je princip u kojem je najvažnija ravnoteža između potreba. Nju čine 4 momenta: potreba, instrumentalno ponašanje, cilj i olakšanje. To je takozvani motivacijski ciklus. Cijeli životni ciklus se sastoji u stalnom narušavanju i uspostavljanju ove ravnoteže.
Abraham Maslow je izvrsno zamijetio odnose ljudskih potreba. U vrijeme kad je još bjesnio Drugi svjetski rat, bilo je očito da se nitko nije mogao baviti duhovnim rastom ili biti sretan, a da nije zadovoljio osnovne potrebe poput fizioloških potreba ili potrebe za sigurnošću. Iako se mnogi slažu da se te potrebe moraju zadovoljiti, ne slažu se i o njihovom vrednovanju, jer za neke ljude je važnije da žive u izobilju nego da imaju dobre međuljudske odnose. Drugi se pak unatoč skromnim uvjetima života intenzivno posvećuju razvoju duhovnosti. Ipak, mora postojati neki minimum zadovoljenja osnovnih ljudskih potreba, a u kojoj mjeri će nam koja potreba biti važnija, to se ipak razlikuje od čovjeka do čovjeka. Nekome je važnije da se dobro najede, nekome dajte malo hrane, samo onoliko koliko mu je potrebno da preživi, ali mu je potrebna knjiga. Netko preferira i potrebno mu je da iživi svoju seksualnost, a nema veliku potrebu za duhovnošću itd. U svakom slučaju svaki čovjek mora znati sam, što mu je važno i u kojem momentu u našem životu nešto ima prioritet. Moramo se naučiti procjeni naših mogućnosti i potreba, da bi došli do života kojim smo zadovoljni. Da to nije lako pokazuju brojke, jer samoostvarenih ljudi nema puno, a mogućnosti su danas bolje nego ikada. Imamo mogućnosti za zadovoljenje svih svojih potreba, jer nikada u povijesti čovječanstva toliko ljudi nije imalo šanse da pristojno živi u materijalnom obilju i nikad nismo kolektivno imali više. Samo su pojedinci živjeli u bogatstvu, a ostali su bili iskorištavani u svrhu bogaćenja određenog broja ljudi. Ljudima ipak nije jasno da se moraju potruditi sami da imaju sretan život i često ga pogrešno zamišljaju. Misle da je život ispunjen već ako ostvarimo osnovne fiziološke potrebe, da imamo osjećaj da smo sigurni, malo se zabavimo u slobodno vrijeme, kupimo sebi što nam je volja, vozimo dobar auto, imamo par prijatelja koji dijele naše mišljenje i to je to. Kruha i igara, kao što su govorili Rimljani. Kada unatoč svemu ovome ipak nismo sretni, onda tražimo krivca u drugima, najčešće onima koji su nam najbliži. Mislimo kako nas ta osoba nije uspjela usrećiti, znači nije za nas. Zaboravljamo jednu bitnu činjenicu, da samo mi sami sebe možemo usrećiti, i samo smo mi u stanju i dužni smo da svoj život uredimo tako da smo i mi i naša okolina zadovoljni s njim. Međutim, dok to shvatimo učinimo mnogo grešaka, a onda naravno i patimo zbog posljedica krivih procjena, odluka i djela. Takve greške pucaju preko naših leđa i to uvijek plaćamo našom srećom, jer svaka se greška i propust plaća, svako pogrešno shvaćanje nam se odbije o glavu. Što je najgore, takve greške se odražavaju upravo na našu sreću, ponekad i na sreću onih koji su nam najdraži. Zbog toga što mislimo da smo žrtve okolnosti, što očekujemo promjene vanjskih uvjeta da bismo bili sretni, zaboravljamo činjenicu da moramo ispuniti neke uvjete sami i sami na njima raditi kako bi bili sretni. Ipak, iz neke vrste komoditeta mislimo da treba doći neki princ ili princeza, neka dobra vila i ispunjavati naše želje, pa ćemo onda postati neizmjerno sretni. Toga ima samo u bajkama, dok se u stvarnom životu moramo dobro potruditi da bismo postali samoostvareni ljudi. Naravno da ima puno stvari koje moramo prihvatiti i koje su nepromjenjive. Na takvim se stvarima možemo vježbati prihvaćanju stvari koje nam nisu drage, a koje su ipak tu, te vježbati skromnost. Skromnost je uvjet da ostvarimo dobre međuljudske odnose te da se naučimo kontrolirati svoje želje koje su često nerealne i nepotrebne za postizanje sretnog života."....str.37.
ISBN 978-3-905869- 13-2
Info: Izdavač DHIRA, Kusnacht, Švajcarska: AUTORI ZA AUTORE/AUTHORS FOR THE AUTHORS BHS jezici: http://dhirasbk.weebly.com English language: http://dhirasbk1.weebly.com |
Narudžbe knjige "Biće enigmae",
A5 format, 210 stranica na E-mail: [email protected] Cijena 20 CHF ili 15 Eura |
Knjiga je posvećena djeci, Mariu i Mati
Autorica sa suprugom Antom...
Marija Vučković blog
Marija Vučković, Zermatt, Švicarska
Kontakt i narudžbe knjiga: [email protected]
Webmaster: http://dhirasbk.weebly.com
Kontakt i narudžbe knjiga: [email protected]
Webmaster: http://dhirasbk.weebly.com